Hidžra jezički znači selidbu iz jednog mjesta u drugo. Kada spomenemo ”hidžru” to nas podjesti na događaj iz 622.godine kada se Poslanik, a.s., sa skupinom vjernika preselio iz Mekke u Medinu. Kasnije će hazreti Omer, u doba svog hilafeta, taj događaj okarakterisati kao najznačajniji da bi se po njemu odredio početak računanja hidžretskog kalendara.
Sama riječ ”hiždra” i izvedenice iz ove riječi spomenute su u Kur'anu na preko 30 mjesta u 18 različitih sura.
Hidžra se desila kao rezultat kontinuiranog psihičkog, emotivnog i fizičkog pritiska i zlostavljanja od strane onih građana Mekke koji nisu mogli prihvatiti drugačiji svjetonazor i percepziju na život.
S druge strane, Hidžra je bila potreba da se sačuva čovjekova vjera i sloboda savjesti, te da se u skladu sa nalozima te vjere uredi život u zajednici i živi i ponaša u skladu sa takvim ubjeđenjem.
Da bi se realizovale ideje i ubjeđenja, čovjek treba stvoriti okolnosti koje će mu omogućiti da ih u što većoj mjeri provede.
Uzvišeni Allah traži promjene u svijesti čovjeka, jer kada nastane promjena u percepciji života – tada nastaju promjene u društvu i zajednici. Tako Allah kaže: ‘’On neće izmijeniti stanje jednog naroda, dok taj narod ne izmijeni svoju svijest i svoj odnos prema Allahu’’ (Er-Ra’d, 11)
Božiji Poslanik, a.s., nije čekao idealne uvjete da bi počeo sa realizacijom zadatka kojeg je dobio od Uzvišenog Allaha, već je prionuo poslu u mjeri u kojoj su date okolnosti dozvoljavale. Uzelo bi vremena da se osvrćemo na taj dio Poslanikovog djelovanja.
U ovom kazivanju želio bih se osvrnuti na Hidžru koja je posljedica promjene svijesti jedne cijele grupe ljudi. Ta promjena svijesti za sobom je povlačila i svijest o velikoj žrtvi koju je na tom putu bilo potrebno podnijeti.
Kvalitetne promjene u životu dolaze samo sa dugotrajnim planiranjem, u suprotnom su rezultat velikih emotivnih šokova. Planiranje omogućava bezbolnu ili manje bolnu tranziciju, dok nagle promjene rezultiraju velikim psihičkim šokovima, odnosno dolaze kao reakcija na naše iznenadno djelovanje. Ti šokovi su prije svega emotivne prirode, a mogu izazvati i psihičke traume. Imao je to svakako u vidu Muhammed, a.s., koji je zato prije svega svoje sljedbenike potkovao jakom vjerom u Jednog Boga i pouzdanjem u Njega.
Jer ko bi legao u Muhammedovu postelju prekriven ogrtačem čekajući da te jedan od predstavnika mekkanskog mušričkog saveza sasiječe bez da provjeri ko ispod nje leži!?
Ko bi podnio mučenje Ammara b. Jassira kojem su mekkanski bezbožnici zaranjali glavu u vreli pijesak tražeći od njega da vrijeđa svog učitelja, Muhammeda (a.s.) i da hvali bogove predislamskih Arapa!? Samo jaka vjera u Jednog Boga natjerala je Ammara b. Jassira da se požali Poslaniku na njihova stalna mučenja i povjeri mu se da im je tokom zadnjeg zlostavljanja jezikom slagao da više ne vjeruje, pa ga pustiše. Tada ga je Poslanik, a.s., upitao: ‘’A šta je sa tvojim srcem?’’ Na što mu on reče: ‘’Moje srce je čvrsto u vjeri!’’ Kao posljedica tog događaja Uzvišeni Allah objavljuje: »Osim ako bude na to primo¬ran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri.« (En-Nahl, 106)
Kur'an nas uči da su selidbe Allaha radi – najbolje selidbe. Poznato je da je Ibrahim, a.s., mnogo puta se selio, taako je on govorio: “Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar.” (Al-Ankebut, 26)
Poslanik, a.s., nas uči: „Muhadžir je onaj koji napusti ono što je Allah zabranio.”
Odricanje je sastavni dio svake promjene. Čovjek se ponekad mora odreći prijatelja, stilova, navika da bi uspješno realizovao svoju odluku.
Svaka promjena nosi poteškoće. Čak i promjena na bolje kao promjene telefona, zahtijeva novo učenje, trud i vrijeme.
Tako recimo, čovjek koji se želi odreći alkohola, mora biti čvrst u svojoj odluci i dobro promisliti šta takva odluka znači. To podrazumijeva da će vrlo vjerovatno njegovi prijatelji koji konzumiraju alkohol prestati da dolaze kod njega ili se družiti sa njim. Dakle, u njegovom životu dolazi do promjene društva i prijatelja. Zatim, više mu ne pristaje da odlazi na mjesta gdje se toči alkohol jer će biti ponuđen časicom, koju ako odbije – bit će prozivan i čudno će izgledati. Tu već nastaju određeni kulturološki šokovi, jer naš narod vrlo teško prihvata promjene. Kao da su one zabranjene. ‘’Šta će on ići u džamiju, do jučer sa mnom pio!?’’ – vrlo često čujemo takve izjave.
Dakle, osoba koja radi promjene u svom životu mora početi da se navikava na novi stil života, drugim riječima da se integriše u novo društvo, novi ambijent. Inače će se zaokrenuti i vratiti tamo odakle je došao. I Poslanik, a.s., je pripremio teren za integraciju muhadžira, nemojmo zaboraviti sastanke i ugovore na Akabi, brojne izaslanike i pregovarače. Hidžra se nije desila preko noći, ona je rezultat jednog plodonosnog rada svakog člana zajednice. U tom procesu svako je obavljao svoj zadatak i nosio povjereni emanet. Zato muslimani danas slave tu generaciju koja nije iznevjerila. Oni će svijetla obraza stati pred Uzvišenog Allaha.
Svaka akcija ima svoje prvake. Neka nam u tome budu uzor plemeniti ashabi, Ebu Bekr, Alija i drugi, koji su iznijeli najveći teret hidžre jedne cijele zajednice.
Hidžra traži promjenu svijesti, percepcije, da ništa više neće biti kao prije. Taj novi ambijent mi sami pravimo.
Molimo Uzvišenog Allaha da mi naše hidžre uspješno iznesemo. Amin!
Čikago, 7. septembar 2018./27. zul-hidždže 1439.h.g.
Hafiz Muriz Mešić
