Kamo sreće da sam…

Share:

Hutba

Svaka hvala pripada Uzvišenom Allahu, Koji nas je poučio šta je sreća i istinsko dobro. Salavat i selam neka je na našeg sejjida, Muhammeda, alehis-selam, koji nam je pokazao da bez zadovoljstva sa Allahovom uputom nema sreće u životu.

Poštovani džema'ate, ljudi imaju potrebe koje moraju rješavati da bi mogli normalno živjeti. Život je uglavnom prožet rješavanjem problema. Životni problemi su zajednički svim ljudima: samo je pristup njima različit. Pogled na život je također različit. Naša percepcija blagodati također se razlikuje.

U današnjoj hutbi donosimo presjek kur'anskih ajeta koji govore o našoj percepciji određenih aspekata našeg života. U ovoj kur'anskoj analizi koristit ćemo se izjavom ”ja lejte” koja se spominje na 10 mjesta u Kur'anu i koja u prijevodu znači ”kamo sreće da sam”. Kroz ove riječi ustvari Kur'an nam govori šta je to što ljudi žele, tj. kakva je njihova percepcija. Za čim oni žude, čemu čeznu, za čim vehnu, šta je to što njih zadivljuje.

فَخَرَجَ عَلَىٰ قَوْمِهِ فِي زِينَتِهِ ۖ قَالَ الَّذِينَ يُرِيدُونَ الْحَيَاةَ الدُّنْيَا يَا لَيْتَ لَنَا مِثْلَ مَا أُوتِيَ قَارُونُ إِنَّهُ لَذُو حَظٍّ عَظِيمٍ – 28:79
”I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. “Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!” – govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu – “on je, uistinu, presretan.”

U suri el-Qasas Uzvišeni Allah opisuje izlazak nakićenog Karuna pred narod. Iz hadiskih predaja upoznati smo da su njegovo blago za njim nosili u tovarima, a da je on u svojoj oholosti nadmašivao mnoge. Ovdje vidimo percepciju ljudi koji su zadivljeni samo ovosvjetskim dobrom. Zadivljuje ih isključivo materijalno dobro. Kasnije nam Kurćan kazuje i kako je karun uništen, te kako mu njegov imetak ničemu koristio nije.

وَلَئِنْ أَصَابَكُمْ فَضْلٌ مِّنَ اللَّهِ لَيَقُولَنَّ كَأَن لَّمْ تَكُن بَيْنَكُمْ وَبَيْنَهُ مَوَدَّةٌ يَا لَيْتَنِي كُنتُ مَعَهُمْ فَأَفُوزَ فَوْزًا عَظِيمًا – 4:73
”A ako vam Allah dâ pobjedu, on će sigurno reći – kao da je između vas i njega bilo nekakvo prijateljstvo: “Da sam, kojom srećom, s njima bio, veliki plijen bih dobio!”

Kur’an analizira i ljude koji žele učestvovati samo tamo gdje mogu ostvaritri svoje interese – obično su to materijalni interesi. Tako Kur’an navodi primjer čovjeka koji je izostao iz bitke u kojoj je muslimanska vojska izvojevala pobjedu i osvojila veliki ratni plijen. Taj čovjek u toj pobjedi vidio je samo taj plijen kao nešto što je propustio. On nijedan trenutak nije osjetio ljepotu muslimanskog bratsva, aktivizma u ime Boga, zajedničkog rada na putu dobra. On je iključivo zaokuljen pribavljanjem dobra samo za sebe.

فَأَجَاءَهَا الْمَخَاضُ إِلَىٰ جِذْعِ النَّخْلَةِ قَالَتْ يَا لَيْتَنِي مِتُّ قَبْلَ هَٰذَا وَكُنتُ نَسْيًا مَّنسِيًّا – 19:23
”I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” – uzviknu ona”
U želji da čovječanstvu skrene pažnju na teret rađanja čovjeka i tegobe kroj zoje naše majke prolaze da bi na svijet došlo Allahovo stvorenje, Kur’an navodi i primjera poroda majske Isa, a.s., i njenih riječi: ‘’Kamo sreće da ovo nisam doživjela’’

وَأُحِيطَ بِثَمَرِهِ فَأَصْبَحَ يُقَلِّبُ كَفَّيْهِ عَلَىٰ مَا أَنفَقَ فِيهَا وَهِيَ خَاوِيَةٌ عَلَىٰ عُرُوشِهَا وَيَقُولُ يَا لَيْتَنِي لَمْ أُشْرِكْ بِرَبِّي أَحَدًا – 18:42
”I propadoše plodovi njegovi i on poče kršiti ruke svoje žaleći za onim što je na njega utrošio – a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim – i govoraše: “Kamo sreće da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga!”
Uzvišeni Allah je taj koji daje dobro. Od čovjeka traži da bude zahvalan, tj. da prepozna dobro koje mu je dato. To prepoznavanje ogleda se ne samo u riječima zahvale, nego i u praksi. Tako Kur'an u suri el-Kehf donosi kazivanje o čovjeku koji je imao uspješan biznis sa voćnjacima, kojima se divio i koje je redovno obilazio. U tom svom divljenju zaboravio je zahvaliti Allahu. Čak je zasluge za tako dobar voćnjak pripisivao isključivo sebi. To je jedan vidi samoobožavanja – ili širka. Pa je Allah dao da usjela i kiša unište mu voćnjak i onda Kur’an slikovito opisuje njegov dolazak u obilazak i njegove riječi kada je vidio situaciju na terenu.

وَأَمَّا مَنْ أُوتِيَ كِتَابَهُ بِشِمَالِهِ فَيَقُولُ يَا لَيْتَنِي لَمْ أُوتَ كِتَابِيَهْ – 69:25
”A onaj kome se dâ knjiga u lijevu ruku njegovu reći će: “Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije…”
U suri el-Haaqqah Kur’an opisuje dolazak pred Allaha i čovjekovo ponašanje, njegovu reakciju nakon što preuzme knjigu sa svojim djelima. Cilj opisivanja čovjekove reakcije na sagledavanje svog žvota je da čovjek pristupi promjenama u životu i da se počne pripremati za dan susreta sa Sudijom.

يَا لَيْتَهَا كَانَتِ الْقَاضِيَةَ – 69:27
”Kamo sreće da me je smrt dokrajčila – bogatstvo moje mi nije od koristi, snage moje nema više!”
Ovdje vidimo da Kur’an kazuje o dvije stvari kojima su ljudi zavedeni u životu i zbog kojih su nemarni prema Gospodaru, a one su: pare (imetak) i snaga (pozicija, vlast).

وَيَوْمَ يَعَضُّ الظَّالِمُ عَلَىٰ يَدَيْهِ يَقُولُ يَا لَيْتَنِي اتَّخَذْتُ مَعَ الرَّسُولِ سَبِيلًا – 25:27
”Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: “Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravoga puta držao”
يَا وَيْلَتَىٰ لَيْتَنِي لَمْ أَتَّخِذْ فُلَانًا خَلِيلًا – 25:28
”kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo.”

Ovdje vidimo još jednu reakciju na Sudnjem danu čovjeka koji je propustio u svom životu dvije stvari: nije slijedio Poslanika, odnosno odvojio se od puta kojima idu čestiti. S druge strane upao je u loše društvo, za prijatelje je izabrao pogrešne ljude. Što će reći da čovjek mora voditi računa koga slijedi, i s kim se druži, jer te dvije stvari direktno utiču na uspjeh na budućem svijetu.

يَقُولُ يَا لَيْتَنِي قَدَّمْتُ لِحَيَاتِي – 89:24
”I reći će: “Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!”
Kur’an posebnu pažnju skreće na prikuku koja nam je data. Svakom čovjeku je dat život da ga iskoristi u pokornosti Uzvišenom Allahu. Oni koji ne budu vidjeli život na takav način, oni će na Sdunjem danu žaliti za tom prilikom, govoreći: ‘’Kamo sreće da sam se za ovaj žđivot pripremio!’’

إِنَّا أَنذَرْنَاكُمْ عَذَابًا قَرِيبًا يَوْمَ يَنظُرُ الْمَرْءُ مَا قَدَّمَتْ يَدَاهُ وَيَقُولُ الْكَافِرُ يَا لَيْتَنِي كُنتُ تُرَابًا – 78:40
Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: “Da sam, bogdo, zemlja ostao!”

I zadnji ajet na koji ćemo se obazrijeti, jeste ajet is sure En-Nebe’ u kojemu Uzvišeni Allah upozorava na očaj čovjeka koji svojim rukama (tj. djelima) se nije uopće prirpemio za onaj svijet. On je toliko očajan, da govori: Kamo sreće da sam zemlja ostao! Zamislite toliku nesreću da čovjek sreću vidi u tome da nije ni proživljen. Da nas Allah sačuva takvog stanja.

Allahu dragi, daj nam sreću i na ovom i na budućem svijetu, i ne učini nas od onih koji će žaliti zbog loših postupaka svojih. Amin!

 

hfz. Muriz ef. Mešić
Chicago/15.februar 2019.

More Posts

Send Us A Message